Park prirode Palić je zaštićeno područje III kategorije, koje se nalazi na severu Srbije, nedaleko od granice sa Republikom Mađarskom, oko 7 km jugoistočno od Subotice, južno od naselja Palić. Obuhvata okolinu Palićkog i Krvavog jezera, uključujući Veliki Park i Zoološki vrt. Zaštićeno područje je deo područja od međunarodnog značaja za ptice (IBA) i biljke (IPA), i deo je EMERALD mreže područja od međunarodnog značaja za očuvanje biološke raznovrsnosti.
Osnovne prirodne i stvorene vrednosti
Park prirode se nalazi na istočnom evropskom migracionom putu ptica i ima važnu ulogu za odmaranje, ishranu i zimovanje vodenih ptica. Zabeleženo je prisustvo 210 vrsta ptica, od kojih se na ovom području gnezdi oko 100 vrsta. „Ptičja ostrva“, veštačka ostrva podignuta od isušenog mulja prilikom sanacije jezera sedamdesetih godina 20. veka, predstavljaju jedino gnezdilište crnoglavog galeba (Larus melanocephalus) u Srbiji.
Jezero i ostaci vlažnih staništa uz obalu omogućuju opstanak brojnim zaštićenim i strogo zaštićenim vrstama vodozemaca (Lissotriton vulgaris, Triturus cristatus, Bombina bombina, Bufo bufo, Pseudepidalea viridis, Hyla arborea), gmizavaca (Emys orbicularis, Lacerta agilis, Lacerta viridis, Podarcis tauricus, Podarcis muralis, Natrix natrix) i sisara, od kojih su najznačajniji slepi miševi (Nyctalus noctula, Pipistrellus nathusii, Myotis daubentoni, Pleocotus austriacus) i vidra (Lutra lutra). Ekološki kompleks Palićkog i Ludaškog jezera ima ključnu ulogu u opstanku metapopulacije vidre na slivu Kireša.
Na zaštićenom području je zabeleženo 176 strogo zaštićenih vrsta, od kojih mali vranac (Microcarbo pygmaeus) i patka njorka (Aythia nyorca), spadaju u grupu najugroženijih životinja na Zemlji.
Turistički kompleks, koji obuhvata severnu i severoistočnu obalu jezera, predstavlja jedan od najbitnijih elemenata turističke ponude područja. Zoološki vrt Palić, sa preko 50 vrsta životinja, uređen je kao arboretum i prostire se na površini oko 10 ha. Zelenilo zoo vrta sadrži preko 270 vrsta drveća i žbunja i predstavlja bitan element biodiverziteta zaštićenog područja.
Zbog prisustva starih hrastova i vrsta mezofilnih hrastovih šuma peščare (Convallario-Quercetum robori), Veliki park, podignut 1842. godine, bogat je vrstama šumskih staništa. Pored prisustva 4 vrste slepih miševa, zaveleženo je gnežđenje 61 ptičje vrste. Najvredniji elementi lokacije su stabla hrasta lužnjaka (Quercus robur), stara preko 250 godina, kao ostaci iskonske vegetacije.
Autor članka: Sandra Čokić Reh