Zimski praznici unose posebnu atmosferu i radost u naše domove. Po uzoru na mnoge gradove, i na Paliću su ove godine postavljeni svečani svjetlosni ukrasi ispred Velike terase i u Velikom parku, kao i novogodišnje drvce s pratećim ukrasima, simbolično označavajući početak božićnih i novogodišnjih blagdana. Novost u odnosu na prethodnu godinu je postavljanje ukrasa na Glazbenom paviljonu, što je obogatilo izgled još jednog simbola Palića na oduševljenje svih posjetitelja i šetača.
Počeci turizma sežu daleko u prošlost. U početku turizam nije bio u obliku u kojem ga danas poznajemo, a njegova masovnost nije bila izražena. Danas turistička kretanja zauzimaju vrlo važno mjesto u životima ljudi i zaslužuju posebnu pozornost. Turizam ima veliki utjecaj na kulturne, društvene, političke i ekonomske vrijednosti. Razvijanje turističke destinacije širok je i složen zadatak i posao te uključuje nekoliko aspekata koje morate obuhvatiti i zadovoljiti. Statistički pokazatelji turističkog prometa od 2017. do danas pokazuju ozbiljan trend rasta, posebno kada je u pitanju Palić kao turistička destinacija. U 2019. godini u smještajnim objektima na području Palića registrirano je 33.668 turista, što je oko 11% više nego u 2018. godini. Uglavnom domaći turisti borave na Paliću, ali primjetan je porast broja stranih gostiju. Broj noćenja u 2019. godini bio je 62.718, što je oko 23% više nego prethodne godine. Procjenjuje se da je Palić tijekom cijele 2019. godine posjetilo preko 500.000 turista. Čak ni “COVID” godina, kada je Palić u pitanju, nije statistički loša; naprotiv, u lipnju i srpnju broj noćenja je oko 20% veći nego u istom razdoblju 2019. godine, što je rijetkost i pozitivan primjer u usporedbi s drugim destinacijama. Ne možemo ne primijetiti sinergiju između povećanja turističkog prometa na Paliću i niza ulaganja u infrastrukturno opremanje Palića u razdoblju od 2017. do danas, kada je na sve tri razine vlasti uloženo preko 250 milijuna dinara u obnovu, sanaciju, izgradnju, a osigurana je milijarda dinara za izgradnju modernog Wellness i Spa centra s Aqua parkom na Paliću. Rekonstruirano je lijevo krilo Velike terase, izgrađen je sudački toranj na Zapadnoj obali, obnovljeno je preko 2000 četvornih metara drvenog mola na Muškoj plaži, izgrađeno je više od 2 kilometra staza uz obalu i unutar Velikog parka, Ljetna pozornica rekonstruirana je u dvije faze, obnovljen je bazen s termalnom vodom, a Pješčana plaža i Park za tjelesnu kulturu obnovljeni su novim sadržajem i opremom. Osigurana su i sredstva za sanaciju dva javna toaleta u turističkom području Palića, kao i za izgradnju Avanturističkog parka na Paliću. Sve to i naravno završetak najvećeg kapitalnog projekta – izgradnje Wellness i Spa centra s Aqua parkom na Paliću – predstavlja odgovoran pristup Upravitelja turističkog područja, jer bez brige i stalnog ulaganja u destinaciju, nema ni dobre destinacije. Pogledajte foto prilog u našoj galeriji: https://park-palic.rs//index/picturegallerylist/lg/cp
Poštovani posjetitelji i ljubitelji Palića i manifestacije Berbanski dani, nakon dugog razmatranja i praćenja epidemiološke situacije u zemlji i preporuka Kriznog stožera Vlade Republike Srbije, te u konzultaciji s našim dugogodišnjim suradnicima, odlučili smo da se tradicionalna manifestacija Berbanski dani ove godine neće održati. Svojim savjesnim ponašanjem i otkazivanjem događaja želimo slijediti odgovorne odluke Grada Subotice u vezi s otkazivanjem brojnih događanja, ali i poručiti da su sigurnost i zdravlje svih nas na prvom mjestu. Do sljedeće godine, pozdravljamo vas! Park Palić
Na današnji dan prije 160 godina rođen je Lajoš Vermeš (Lajos Nagybudafalvi Vermes, 1860.–1945.), legenda subotičkog i palićkog sporta.
Vermeš je rođen u Subotici i bio je veleposjednik, dobrotvor, sportski djelatnik i atletičar, koji se zalagao za moto „u zdravom tijelu zdrav duh“, kao i za razvoj sporta u cjelini.
Foto: Vermeš u svojoj mačevalačkoj opremi
Stekao je diplomu profesora tjelesne kulture te je s tim zvanjem radio u Višoj gimnaziji u Subotici, a kasnije i na Sveučilištu i Unitarnoj gimnaziji u Cluju (Rumunjska). Nakon povratka iz Pešte, gdje je studirao medicinu, zajedno s braćom Belom i Nandorom osniva dva sportska kluba: gimnastički i atletski.
Vermeš je započeo svoju sportsku karijeru u Nacionalnom atletskom klubu, a nakon niza izvanrednih rezultata postaje ugledni gimnastičar i poznato ime sporta u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji.
Vermeš je ostao zapamćen kao svestran sportaš – plivač, atletičar, gimnastičar, hrvač, mačevalac i biciklist.
Foto: Vermeš kao svestrani sportaš
Vlastitim naporima i novcem organizirao je na Paliću Međunarodne sportske igre, koje danas poznajemo pod nazivom „Palićka olimpijada“. Priča o olimpijadi započela je 1876. godine kada je Vermeš otputovao u Napulj, gdje je s Mironovog „Bacača diska“ uzeo mjeru te u jednoj subotičkoj željezari izradio isti takav sportski rekvizit.
Svoju ideju Vermeš je uspio ostvariti 26. kolovoza 1880. godine, a na tom prvom natjecanju bile su uvrštene samo tri sportske discipline (hrvanje, skok u dalj i bacanje kugle). Kasnije se njihov broj povećavao te su u program uvršteni gimnastika, plivanje, atletika, boks, hrvanje, mačevanje, veslanje i biciklizam.
Kako bi igre imale gdje biti održane, u svom voćnjaku na Paliću postavio je sprave za tjelesne vježbe i izgradio atletske staze.
Foto: Palićka olimpijada
Za potrebe natjecanja izgradio je prvu biciklističku stazu u ovom dijelu Europe, eliptičnog oblika i dužine 500 metara, koja je nazvana „Zatvorena arena“ jer je bila okružena tribinama sa sjedećim mjestima.
Uz pistu i stadion, na samoj obali jezera, izgradio je i svojevrsno olimpijsko selo u kojem su se natjecatelji iz drugih mjesta mogli smjestiti – to su bile vila „Bagojvar“, poznatija kao „Sovina kula“, i vila „Lujza“.
Foto: vila „Bagojvar“ (Sovina kula) na Paliću
Foto: vila „Lujza“ na Paliću
Vermeš je okupio stotine najboljih sportaša iz svih krajeva Europe, 16 godina prije nego što je Pierre de Coubertin obnovio moderne Olimpijske igre. Vodila ga je ideja o osnivanju sportskih igara i namjera da se nastavi tradicija Olimpijskih igara, za čije obnavljanje tada još nije bila pokrenuta inicijativa.
Za razliku od modernih igara, Palićke olimpijske igre pratila je publika s dubokim džepom, dok su natjecatelji uglavnom bili ljudi slabijeg imovinskog stanja, uz rijetke iznimke. Posebnu pažnju zaslužuju Vermešovi napori da njegovo sportsko društvo bude otvoreno za sve, bez ikakve diskriminacije. Ta organizacija imala je višenacionalni karakter, a članom je mogao postati svatko, čak i stranci.
Vermeš se posebno istaknuo i kao izvanredan organizator. Bio je u stanju okupiti veliki broj gledatelja i natjecatelja, a od prvih Igara koje je organizirao 1880. godine, pa nadalje, svake godine uvodio je nove ideje, nove natjecateljske discipline, inovirana pravila i sve bolje uvjete za boravak i natjecanje sudionika, vođen čvrstom idejom o njegovanju olimpijskog duha.
Trudio se i da ništa važno što se dogodilo ne ostane nezabilježeno i neobjavljeno u novinama s kojima je surađivao, kao ni u onima koje je sam osnivao i uređivao.
Palićke igre održavale su se i ljeti i zimi, a trajale su od 1880. do 1914. godine, kada su zauvijek prekinute zbog Prvog svjetskog rata.
Foto: vježbalište Sveučilišta u Cluju
Nastavio je širiti svoje ideje u Cluju, gdje je 1896. godine angažiran kao profesor sporta i majstor mačevanja, ali je trajno ostao privržen Paliću. Lajoš Vermeš preminuo je u Subotici 1945. godine.
Foto: Lajoš Vermeš (oko 1915. godine)
U spomen na ovu, možda najistaknutiju ličnost iz povijesti sporta na ovim prostorima, ustanovljena je najprestižnija nagrada – medalja „Lajoš Vermeš“, koja se dodjeljuje za najznačajnije sportske uspjehe.
Palićka olimpijada obnovljena je 2000. godine, osnivanjem Sportskog udruženja „Olimpija“, te obilježavanjem 120. obljetnice osnivanja Palićkih sportskih igara. 2004. Godine 2004. na Paliću je podignut spomenik Lajošu Vermešu, dok je šetalište uz obalu jezera u njegovu čast dobilo naziv Obala Lajoša Vermeša.
Foto: spomenik Lajošu Vermešu na Paliću
Lipanj na Paliću označava početak sezone manifestacija i događanja, prije svega na Ljetnoj pozornici. Ljubitelji dobre zabave, smijeha, odličnih kazališnih predstava, glazbe i prekrasnog ambijenta Ljetne pozornice imat će i ove godine priliku uživati u sjajnom programu.
Park Palić i Ljetna pozornica ovog će ljeta, kao dobri domaćini, ugostiti sljedeće izvođače:
Organizatori zadržavaju pravo izmjene termina održavanja, a popis događanja još uvijek nije u potpunosti formiran. Sve informacije možete pronaći putem Park Palić Facebook i Instagram stranice, kao i na našem web-sajtu u rubrici Vijesti, dok najave događaja možete pronaći u rubrici Događanja na sajtu Parka Palić.
„U skulpturi treba izbjegavati pripovijedanje. Za to imamo riječi. Mislim da priču ne treba usađivati u kamen, drvo ili broncu, nego treba ostaviti slobodno oblikovanoj formi kamena, drveta ili bronce da govori svojim jezikom, svoju priču…”
Citat: Ana Bešlić za TV Novosti, 1980. godine.
(izvor: Yugopapir.com)
Foto: Ana Bešlić šezdesetih godina 20. stoljeća.
Ana Bešlić rođena je 16. ožujka 1912. godine na salašu „Šara Pustara“ u blizini Bajmoka na sjeveru Bačke, u uglednoj bunjevačkoj obitelji. Osnovnu školu završila je u Bajmoku, a školovanje nastavila u Zagrebu, Grazu i Beču.
Sa 18 godina prvi put dolazi u dodir s glinom koju joj je otac donosio s Dunava. Prva skulptura koju je izradila bio je upravo portret njezina oca. U Beograd se seli 1937. godine, a studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti započinje 1939., no zbog rata bila je prisiljena prekinuti studij. U ratu je izgubljen i njezin prvi rad – spomenuti portret oca.
Nakon završetka rata diplomirala je 1947. godine na kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Beogradu. Poslijediplomski studij završila je dvije godine kasnije kod profesora Tome Rosandića, a ubrzo postaje i suradnica u njegovoj radionici.
Prvu samostalnu izložbu imala je 1954. godine, kada je zajedno s Đorđem Bošanom izlagala u Subotici. Sudjelovala je na brojnim umjetničkim kolonijama i simpozijima, a izlagala je i na značajnim izložbama jugoslavenske umjetnosti u inozemstvu.
Poziciju modernističke kiparice u kiparstvu, gotovo isključivo muškom umjetničkom pozivu na jugoslavenskoj umjetničkoj sceni, osvojila je slijedeći spontano i elegantno vlastiti umjetnički put. Tijekom svog rada stvarala je i spomenička i skulpturalna djela koja se svojim oblikom razlikuju od velikih monumentalnih spomenika.
Uz Jovana Soldatovića, Ratimira Stojadinovića, Aleksandra Zarina, Mišu Popovića, Jovana Kratohvila, Miloša Sarića i Olgu Jančić, pripadala je krugu mladih kipara u grupi Prostor 8 (1957.–1958.), koji su nastojali dokazati višestruka značenja skulpture u okviru arhitektonskih cjelina i gradskih parkova.
Nakon studijskog boravka u Njemačkoj (1967.) počinje raditi s novim materijalom – poliesterom. U njezinu radu i umjetničkom razvoju uočena su četiri razdoblja: razdoblje školovanja (do 1954.), asocijativna forma (1954.–1962.), prijelazno razdoblje (1962.–1966.) i razdoblje sfere (od 1966.), s ciklusima Obojena lopta, Portret, Disk i Jastuci.
Foto: Skulptura 2a, 1973., obojeni fiberglas, Gradski muzej Subotica.
Izvela je značajan broj spomenika i skulptura u javnom prostoru i interijerima u mnogim mjestima nekadašnje Jugoslavije, kao i u svijetu. Dobitnica je velikog broja nagrada i priznanja: Nagrada 14. oktobarskog salona (Beograd, 1973.), Oktobarska nagrada grada Beograda (1979.), Dr. Ferenc Bodrogvari (Subotica, 1983.) i dr.
Skulpture Ane Bešlić nalaze se u zbirkama kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Legat od dvadeset njezinih skulptura nalazi se u Gradskom muzeju u Subotici od 1983. godine.
Foto: skulptura „Ptice“, kao dio fontane iz 1913. godin
Osim skulpture „Ptice“ u središtu fontane iz 1913. godine, Ana Bešlić poklonila je Paliću još dvije prekrasne skulpture koje i danas oplemenjuju prostor Palićkog jezera.
Riječ je o skulpturama „Krila“ iz 1957. godine, koja je 1981. premještena s mjesta Spomen-česme na Rt pjesničke nade, te „Talija“ – prvoj izvedenoj skulpturi u javnom prostoru koja od 1951. godine krasi Ljetnu pozornicu na Paliću.
Foto: skulptura „Krila“, Rt pjesničke nade.
Foto: skulptura „Talija“, Ljetna pozornica.
Ana Bešlić preminula je 26. siječnja 2008. godine u Beogradu. Njezina djela još će nas dugo podsjećati na ovu jedinstvenu i talentiranu kiparicu s naših prostora.
Kao što je mnogima poznato, prve Olimpijske igre održane su u drevnoj Grčkoj, u čast vrhovnog boga Zeusa, 776. godine prije nove ere u Olimpiji. Samo natjecanje bilo je zamišljeno kao nadmetanje grčkih gradova-polisa i svojevrsna borba za prestiž.
Igre su se organizirale svake četiri godine, a razdoblje između njih stari su Grci nazivali olimpijada i koristili ga kao jedinicu za računanje vremena. O važnosti Olimpijskih igara svjedoči i činjenica da su se tijekom njihova održavanja prekidali svi sukobi.
Pierre de Coubertin osnovao je Međunarodni olimpijski odbor 1894. godine, što je dovelo do održavanja prvih modernih Olimpijskih igara od 6. do 15. travnja 1896. godine. To su bile prve Olimpijske igre modernog doba, a Atena je bila prikladan izbor za njihov početak.
Foto: zastava modernih Olimpijskih igara.
Međutim, prije Francuza Pierrea de Coubertina, barun Lajoš Vermeš organizirao je 26. kolovoza 1880. godine Palićku olimpijadu (1880.–1914.), sportske igre na kojima se svake godine natjecalo na stotine najboljih sportaša, kao svojevrsnu preteču modernih Olimpijskih igara.
Sam Vermeš ostao je zapamćen kao svestran sportaš – plivač i atletičar, gimnastičar, hrvač, mačevalac i biciklist.
Foto: Lajoš Vermeš na biciklu
Iako je bio bogati veleposjednik, širenje bogatstva i upravljanje imanjima nisu privlačili Vermeša. Na ideju o Palićkoj olimpijadi došao je 1876. godine, kada je otputovao u Napulj, s namjerom da s kipa Mironovog Diskobolosa – bacača diska uzme mjeru diska, kako bi se izradio isti takav sportski rekvizit i oživjela ta antička natjecateljska disciplina.
Na prvom natjecanju sportaši su se nadmetali u samo tri discipline: hrvanju, skoku u dalj i bacanju kugle, dok se disk još nije bacao.
Foto: Mironov Bacač diska, oko 460–450. godine pr. n. e
Drugo natjecanje održano je 17. srpnja 1881. godine s znatno proširenim programom, u sedam disciplina: hodanje na 7 km, boks, mačevanje, trčanje na kratkim stazama, bacanje kugle, gimnastika i plivanje.
Mačevanje kao natjecateljsku disciplinu Vermeš je uveo iz praktičnih razloga – osamdesetih godina 19. stoljeća sport je bio privilegija uskog kruga imućnih i aristokracije.
Kasnije se broj disciplina povećavao pa su u program uvršteni gimnastika, plivanje, atletika (trčanje na 250 i 220 metara, na 15 kilometara i na 1.000 metara s preponama, skok u vis, skok s motkom, bacanje kugle), boks, hrvanje, mačevanje, veslanje te biciklizam (utrka na 15 km Subotica – Palić).
Sportaši su se natjecali i u kuglanju, skoku iz mjesta, brzom hodanju, klizanju i jedrenju, a bilo je i za današnje prilike neobičnih disciplina poput plivanja s preprekama, jedrenja na ledu, skoka u vodu s motkom te bacanja kugle u vis.
Foto: natjecatelji u hrvanju na Palićkoj olimpijadi.
Kako bi se igre imale gdje održavati, Vermeš je u svom voćnjaku na Paliću postavio fiskulturne sprave, uredio atletske staze, a 1884. godine izgrađena je i prva biciklistička staza u ovom dijelu Europe.
Foto: Vermeš je izgradio prvu biciklističku stazu u ovom dijelu Europe.
Uz pistu i stadion, na samoj obali Palićkog jezera, Vermeš je izgradio i svojevrsno olimpijsko selo za natjecatelje. Izgrađeno je još mnogo sportskih terena, nabavljeni su potrebni rekviziti, a uređen je i jedan travnjati teren okružen drvećem, otvoren za sve građane, koji je služio za izlete, igre s loptom i druge aktivnosti.
Palićke olimpijske igre pratile su uglavnom bogate i ugledne gledatelje, dok su natjecatelji najčešće bili ljudi skromnijeg imovinskog stanja, uz rijetke iznimke. Palić je u to vrijeme već bio poznato lječilište i ljetovalište europske aristokracije i bogataša, a pokretanjem Palićke olimpijade postao je i novi sportski centar srednje Europe.
Olimpijada je bila toliko značajan društveni događaj da su posjetitelji dolazili u frakovima i svečanim haljinama. Iz Szegeda su zbog toga prometovali posebni vlakovi, a publika je dočekivana glazbom i svečanim topovskim salvama.
Sportska natjecanja na Paliću okupljala su uglavnom sportaše iz zemalja srednje Europe, ali su ubrzo postala poznata u cijeloj Europi. Sportaši iz Kraljevine Srbije prvi su put sudjelovali na Palićkoj olimpijadi 1884. godine.
Foto: mačevanje kao jedna od disciplina Palićke olimpijade.
Palićka olimpijada obnovljena je 2000. godine, povodom obilježavanja 120. godišnjice osnivanja, a 2004. godine podignut je spomenik Lajošu Vermešu.
Šetalište uz obalu Palićkog jezera dobilo je naziv Obala Lajoša Vermeša, a ustanovljena je i najprestižnija sportska nagrada – medalja Lajoša Vermeša za najznačajnije sportske uspjehe.
Foto: spomenik Lajošu Vermešu na Paliću
Palić je već početkom 20. stoljeća imao izuzetnu turističku ponudu. Gostima su bili na raspolaganju banja s toplim, hladnim i blatnim kupkama, brojni ljetnikovci, vile i sobe za iznajmljivanje, hoteli, Ljetna pozornica, knjižnica, razna plovila te kompletan Vermešov sportski centar.
Prometna povezanost bila je brza i učinkovita zahvaljujući željezničkoj i tramvajskoj vezi s gradom. Dolazili su ugledni građani, veleposjednici, bogati trgovci, bankari i industrijalci iz Austro-Ugarske Monarhije.
Koliko su bili zahtjevni vidi se i iz ponude jelovnika restorana – neka od tih jela i danas se poslužuju u Maloj gostionici.
Vinska karta, uz lokalna vina, sadržavala je i ponudu najboljih vina, sastavljenu po uzoru na ugledne restorane u Beču i Budimpešti. Posjetiteljima je na raspolaganju bilo 25 dnevnih i tjednih novina na pet jezika, što govori da su tadašnji turisti bili različitih nacionalnosti.
Tako su, mnogo prije nego što su nastali Karlovy Vary, Mariánské Lázně i Rogaška Slatina, na južnom obodu Austro-Ugarske Monarhije već izgrađene prekrasne vile, ljetnikovci i sportski centri – kao začetci banjskog turizma u Vojvodini.
Posebnom ljepotom isticao se objekt Velike terase, kroz svoje proporcije, splet konstruktivnih elemenata, oblika, boja i otvora. Jedina dekoracija u obliku floralnih motiva bila je ugrađena i perforirana u drvene elemente.
Šetalište Velike terase, koje prolazi kroz objekt, dijelilo je prizemlje na dvije cjeline – u jednoj se nalazila slastičarnica, a u drugoj restoran, obje s prostranim terasama okrenutim prema jezeru.
Prema parku su bila orijentirana dva apsidalno oblikovana bazara u kojima su se nalazili brijačnica, prodavaonica igračaka i papirnica. Bočnim stepenicama pristupa se etažnom pojasu koji natkriva prolaz i povezuje dvije cjeline u jedinstven kubus.
U središnjem dijelu nalazila se višenamjenska dvorana u kojoj su se održavali balovi, koncerti, zabave i kazališne predstave. Otvarala se prema parku terasom iznad bazara, dok je pozornica s prostorijama za umjetnike i terasom bila okrenuta prema jezeru.
Ovaj višenamjenski objekt tijekom svog postojanja više je puta mijenjao svoju funkciju.
Neposredno ispred Velike terase, iz istog razdoblja i u istom stilu, nalazi se najmanji secesijski objekt – Glazbeni paviljon.
U duhu vremena, koristio se i još uvijek se koristi kao mjesto za promenadne koncerte. Nakon jednog stoljeća, Velika terasa postaje najznačajniji kongresni centar u okruženju.
Raspolaže s tri kongresne dvorane, maksimalnog kapaciteta 360, 50 i 20 sjedećih mjesta, namijenjene održavanju kongresa, konferencija, sastanaka te različitih izložbi, manifestacija i performansa.
Kongresni centar Palić omogućuje organizaciju različitih vrsta poslovnih i drugih događaja u skladu s potrebama naših klijenata. U okviru kongresnog centra nalaze se tri objekta: Velika terasa, Eko centar i Ljetna pozornica.
Nedavno su na Paliću, u samom srcu turističke zone – ispred Velike terase i u Velikom parku, postavljeni svečani svjetlosni ukrasi, kao i božićno drvce, čime je simbolično obilježen početak blagdanske atmosfere i božićnih i novogodišnjih blagdana.
Park Palić, kao upravitelj turističke destinacije, odlučio je, po uzoru na sve ostale destinacije, obogatiti svoju ponudu i dodatno uljepšati Veliki park nabavom dekorativne LED rasvjete u obliku svjetlosnih kugli, svjetlosnih paketa različitih veličina i božićnog drvca visokog 5 metara s pratećim ukrasima, čime je riješen dugogodišnji problem nabave visokih crnogoričnih stabala za ukrašavanje, njihove dostave i sigurnog postavljanja na Otvorena krila Velike terase.
S obzirom na oduševljenje svih posjetitelja i turista koji su imali priliku uživati i vidjeti blagdanske ukrase Palića, plan je da se oni svake godine obogate dodatnim sadržajem.